–
I'm really done. So cross my name from the list of the girls you call when you're bored. Thanks.
I'm really done. So cross my name from the list of the girls you call when you're bored. Thanks.
Now he's the one ignoring me. Karma's a bitch.
Treći juni. Ne znam da sam ikad u životu bila sretnija nego tada. Nemam ništa od oživljavanja sjećanja na njega.
A šta pisati?! Volim ga. I biram život bez njega… Zar nije dovoljno rečeno? Zar nije dovoljno boli samo iza tih riječi? Nismo mi jedini kojima je tako. Nisam ja jedina koja je odlučila otići. Pa na momente bude lakše. Dani su puni lažnih osmijeha, i apsolutno NIKO ne uspijeva da vidi da nisam sretna….
Uvijek ću ja njega braniti, ono kad neko pođe da kaže nešto loše o njemu, neće moći ako sam ja u blizini. Jer ja ga znam, vi ne znate. Vi ste ga osuđivali, ja nisam. I neću. Sve što se desilo jeste djelimično njegova krivica, ali je i moja. U posljednje vrijeme i nemam nešto…
” -Nemoj to da radiš..! -Šta radim..? -Ubijaš se polako.. Glumiš lažnu sreću, a ustvari… -Ne glumim ja ništa.. -Znam te.. Glumiš, i to jako dobro.. Skoro da si i mene zavarala.. Ali sreća pa te ja jako dobro poznajem i znam šta ti je.. Fali ti.. Sve njegovo ti fali.. Priznaj.. -On više ne…
Želim da vjerujem da ćemo, ako nam je suđeno, jednog dana moći biti zajedno, onako kako smo trebali od samog početka. A ni ne usuđujem se da mislim da nam nije suđeno.
klik. Ponekad ne znam što da se radi Za ponovo je prekasno A malo vrijedi to što znamo Da će jutro biti mamurno Sudbinu nam drugi troše A mi šutimo Još je gore to što ne znam Dal’ se volimo … I sad na kraju, u tišini Smišljam riječi odbrane Časni sude, ja još volim…
Ha. Ha. Ha. Voljela bih da ga sretnem sutra opet, ne znam ni sama zašto. Više ga viđam ovo na raspustu i otkako smo ”završili”, nego prije. Još ne mogu da prihvatim da je kraj, da sam ja odlučila da odem zauvijek. I da sam mu rekla da mi se ne javlja više. Izlazim ovako…
I burst out crying over nothing. Thinking how I lost you so carelessly. Is there even an ending?